Kuća izgrađena 60-ih godina prošlog stoljeća dobila je nove vlasnike. Treba ju u cijelosti adaptirati pa je odluka pala, za početak, na uređenje roditeljske spavaće sobe. Zahtjevi su bili jasni: jednostavan i pročišćen izgled, bez jakih boja.
Prije samog opremanja trebalo je odraditi grube radove. To su, prije svega, izmjene u tlocrtu. Rušio se dio zida kako bi roditeljska soba bila u cijelosti funkcionalna te kako bi sve previđeno za nju dobilo mjesto. Veliki ormar sada se mogao smjestiti iza vrata, a u produžetku je bilo dovoljno mjesta za krevet u bilo kojoj veličini. Odluka je pala na krevet dimenzija 160 x 200 s podiznom podnicom, koja je vrlo praktična zbog dodatnog mjesta za skladištenje.
Budući da klijenti vole jednostavnost, decentne boje i materijale, odabran je krevet jednostavnih linija u svijetlom tonu. Stolarija je također promijenjena. Otvori su morali ostati isti, ali je zato kombinacija drveta bojanog u bijelo zahvalna jer nije diktirala druge boje u prostoru.
Da bi soba dobila na šarmu, klijentima je predloženo nekoliko kombinacija tapete jednostavnih motiva i boju za zid. Odabrana je tapeta sa zanimljivim uzorkom starog zida. Budući da je riječ o prostoriji koja je okrenuta prema istoku i nema puno svjetlosti veći dio dana, zbog refleksije dnevnog svjetla, za fronte ormara odabrano je ogledalo. Ono je, osim svjetla, vizualno produbilo prostor pa i sama soba djeluje veće. Odabrana rasvjeta je minimalistička i prati ostatak uređenja.
