Ljuljačke već neko vrijeme nisu samo dio terasa, dvorišta i balkona nego i naših interijera i to iz više razloga – vesele nas, opuštaju, unose dinamiku i razigranost u prostor i jak su stilski akcent u svakoj prostoriji doma. Stoga vam s velikim zadovoljstvom predstavljamo Juju, ljuljačke za male i velike, za interijere i eksterijere
Određene životne situacije kroz koje prolazimo potiču nas na zaokret u karijeri, odabiru novih aktivnosti u našem slobodnom vremenu, otkrivanju novih talenata ili vraćanju starima, koje smo u međuvremenu zanemarili. Trudnoća i iščekivanje kćerkice Anu Rapljenović inspiriralo je na kreativni rad i pronalaženje nove ljubavi – šivanja. “Skoro sve sam željela sama izraditi za svoju malenu. Tako sam u jednom trenutku otišla na radionicu platnenih pelena kod Mirele Kutnjak, gdje sam se zaljubila u šivanje. Ustvari, više u taj proces stvaranja nečeg novog, divnog i korisnog“, objašnjava nam Ana početke svoje kreativne priče koja je utrla put Juji, ručno rađenoj ljuljački čije različite modele već naveliko predstavlja na sajmovima i nudi na društvenim mrežama.
Juja je koristan, zabavan proizvod koji budi nostalgiju i svojim nas dizajnom vraća u dane djetinjstva. Ana je svoju prvu ljuljačku osmislila za prvi rođendan kćeri Kire. Željela joj je pokloniti nešto jednostavno, posebno i prije svega – s ljubavlju, rađeno njezinim rukama. Tako je nastala Juja, jer Ana nije bila zadovoljna onima koje su se nudile na tržištu. “Bile su samo one plastične žarkih boja, što nije dolazilo u obzir, ili drvene koje su mi se za tako malo dijete činile neudobne. Naišla sam na internetu ideju na platnenu ljuljačku i to me oduševilo”, prisjeća se Ana. Ubrzo je krenula u izradu – krojenje i šivanje, a glavni pomagač bio je njezin suprug koji je izbušio štapove. Svoju prvu Juju objesila je na granu u dvorište kuće u kojoj žive i izazvala lavinu dobrih reakcija.
“Oduševljenju nije bilo kraja. Niti maloj Kiri niti drugima koji su je vidjeli”, ističe Ana. Počela je polako dobivati savjete kako bi trebala prodavati ljuljačke i tako se počela rađati ideja o nastanku branda. Tome je pridonijela činjenica da je Ana tada bila bez posla. Otvorila je obrt, ljuljačkama dala ime Juja i krenula u proizvodnju – prvo ljuljački za male, a onda i odrasle.
“Ne sjećam se točno kako je nastala ideja za veliku Juju. Možda jer nismo imali fotelju u dnevnom boravku, a svaki dan smo gledali Kiru kako uživa u svojoj ljuljački”, kroz smijeh se prisjeća Ana nastanka velikih ljuljački te dodaje: “I ova velika pokazala se kao pravi hit, svatko tko ju isproba ne izlazi iz nje. A i daje neki elegantni, lepršaviji izgled interijeru – ipak je to viseći komad namještaja”.
Na ovaj način ostvarila je i svoje kreativne potencijale. “Oduvijek sam osjećala umjetnika u sebi, ali ga nikad nisam realizirala. Mislim da je to zapravo čučao kreativac u meni koji je napokon ugledao svjetlo dana i koji se osjeća jako sretno kad može stvarati nešto rukama”, priznaje samouka dizajnerica, ističući kako uživa u čitavom procesu izrade – od biranja tkanina i šivanja pa do montiranja i pakiranja ljuljački. Za izradu jedne Juje potrebno joj je oko dva sata.
I dalje svoje ljuljačke radi ručno jer baš u tome vidi vrijednost i posebnu čar Juja. “Kad uzmete takav predmet u ruke osjetite jedinstvenost, kvalitetu i trud osobe koja ga je izradila. Isto tako znate koja ga je osoba izradila i u kakvim uvjetima. Srećom, sve više je u porastu svjesnost da kupujemo lokalno izrađene ručne proizvode od što prirodnijih materijala. Moje su Juje izrađene od 100 posto pamučnih tkanina, bukovih štapova i poliesterskih konopa velike nosivosti te se mogu prati s jastučićem”, kaže Ana. Njezin idući kreativni pothvat su drvene ljuljačke, taman za nadolazeću sezonu ljuljanja u dvorištima te suradnja sa Savezom gluhih i nagluhih grada Zagreba kojima bi prepustila dio šivanja ljuljački kako bi se ona mogla posvetiti ostalim segmentima posla.
