POVRATAK IZ ZABORAVA: Knoll je ponovno izdao kultnu Tugendhat stolicu

Poznati stolac kojeg je kreirao slavni arhitekt i dizajner interijera Ludwig Mies van der Rohe nije se proizvodio više od 40 godina, a sada je doživio svoje nove primjerke.

 


Od 1928. do 1930. godine u Brnu u Češkoj je građena slavna vila Tugendhat prema nacrtu Ludwiga Miesa van der Rohea. Ovaj njemačko-američki arhitekt, uz kolege Waltera Gropiusa i Le Corbusiera, najpoznatije je arhitektonsko ime u stvaranju moderne funkcionalne arhitekture.

No, Mies se nije bavio samo arhitekturom nego i produkt dizajnom i uređenjem interijera pa je osmislio i unutrašnji izgled vile Tugendhat.

FOTO: KNOLL

Mies s kolegicom Lilly Reich potpisuje i dizajn namještaja u vili, uključujući i stolicu Tugendhat, koja datira iz 1929. godine. Iako stara gotovo jedno stoljeće ova stolica je dokaz da pravi stil može izdržati test vremena.

FOTO: KNOLL

Izvorno nazvana Feder-Sessel ili “spring chair” na engleskom jeziku stolica je dobila ime Tugendhat kada su objavljene slike kompletnog dizajna vile.

FOTO: KNOLL

A sada tvornica Knoll vraća legendarnu stolicu u proizvodnju – model je potpuno identičan originalu, ali sada se njegov dizajn može učiniti individualnijim po narudžbi. Tako naručitelji mogu odabrati presvlake za stolicu i jastuke ili dodati  naslone za ruke. Osim toga, čelična baza stolca sada ima plastične jastučiće za zaštitu poda od ogrebotina.

FOTO: KNOLL

“Namještaj Ludwiga Miesa van der Rohea uvijek je bio ekskluzivan i skup i nikada nije bio pristupačan. Fotelja Tugendhat dizajnirana je za bogate vlasnike vila, dok je fotelja Barcelona kreirana za kralja i kraljicu Španjolske. Možda je najvažnija stvar u vezi s ponovnim izdanjem Tugendhata to što je, iako je ekskluzivan, sada dostupan širem krugu korisnika,” kaže Jonathan Olivares, potpredsjednik Knolla.

FOTO: KNOLL

“Postojale su male razlike između originalnih crteža Mies van der Rohea i nekih arhivskih crteža koje smo pronašli. Na crtežima je razmak između donjeg i gornjeg dijela poleđine stolice bio isti, a na arhivskim fragmentima razmak je bio veći. Na kraju smo se odlučili za skice koje su nam se činile proporcionalnijima”, dodaje Olivares.

FOTO: KNOLL

 

Komentari