Za sobe djece ove dobi, koja se nalazi između djetinjstva i odraslog uzrasta, osnovni elementi namještaja su isti – krevet, ormar, pisaći stol i stolica, s dodatkom polica, komoda i fotelje na rastezanje za druženje i kao mjesto gdje će eventualno prespavati njihovi prijatelji.
Zbog potrebe za odlaganjem više predmeta koje je dijete nakupilo u svojoj sobi, a ti predmeti, poput diploma i pohvalnica, prvog teniskog reketa i sl. imaju za nju ili njega posebno sentimentalno značenje, predlažem da se u sobama tinejdžera posebna pažnja posveti raznovrsnim policama, bilo gotovim ili naručenim u stolarskoj radnji. Danas su u trendu police koje oblikom podsjećaju na pčelinje saće, ili drvene ili metalne cijevi većih dimenzija, u koje se mogu ugraditi i rasvjetna tijela. Poželjni su svi otkvačeniji oblici, u kojima police nisu simetrično raspoređene, već kao da prkose bilo kakvom redu i predvidivosti, unoseći u interijer razigranost i originalnost.
Dok se u sobama male djece mora voditi računa da se ostavi mjesto za igračke, a za djecu ranije školske dobi pisaći stol, u sobama tinejdžera u pravilu se ostavlja prostor za tehniku – televizija, kompjuter/printer, hi-fi, pa čak i telefon s posebnom, odvojenom linijom.
Kako bi ostali organizirani, tinejdžerima je poželjno u sobu postaviti veći zidni sat zanimljivih linija.
Pisaći stol i stolica ne moraju se razlikovati od onih kakve nalazimo i u uredima odraslih, a dječji detalji netragom nestaju s bilo kojeg vidljivog mjesta. Za ovu je dob karakteristično snažno isticanje vlastite osobnosti, a njihova soba postaje njihovim utočištem gdje će, kada su kod kuće, provoditi najviše vremena.
U razgovorima s tinejdžerima o uređenju njihove sobe računajte na njihovu isključivost, što će ostaviti vrlo malo prostora pregovorima. Ali kako je ipak ovdje riječ o njihovoj sobi kroz čiji se izgled ponajprije sami izražavaju, predlažem da kao roditelji intervenirate samo kada je to krajnje potrebno.
