Na otoku Rabu, skrivena u Supetarskoj dragi, izvana naočigled nimalo drukčija od ostalih, stoji kuća čiju povijest daje naslutiti njen položaj “kuće u nizu”. Ponosno, sa svojim debelim zidovima, već 75 godina ljeti čuva hladovinu, a zimi drži toplinu ne mareći za kišno jugo ni hladnu buru. U njenoj se unutrašnjosti krije pravi mali mediteranski biser s dozom shabby stila koji je pravi dokaz da je za stvaranje divnog, toplog doma pojaprije potrebno puno volje i mašte.
“Već je desetak godina suprug i ja obnavljamo, mukotrpnim radom i velikim odricanjem pokušavamo je vratiti u život i u njoj stvoriti dom za našu malu obitelj, što smo prije mjesec dana nadam se konačno i uspjeli”, ističe vlasnica Ivana Gulić te dodaje da je oduvijek gajila ljubav prema starom namještaju i stvarima, a najviše za renoviranjem. “Sve što mi treba u životu, pokušam najprije izraditi sama, kako zbog znatiželje, tako i zbog onog ‘zašto kupiti kad mogu sama još bolje napraviti’.
Vlasnica ističe da je željela stvoriti ugodan dom koji odiše svježinom i smirenošću, a zato je i koristila razne nijanse smirujućih boja poput plave.
Zanimljiva kombinacija shabby chic i mediteranskog stila koji se proteže stanom to i ostvaruje. Starinska plava boja podsjeća je na more i svježinu, pa je dobila počasno mjesto u stanu.
“Počevši od zidova s lijepljenim starim ciglama te oslikanim ukrasnim kiticama (rađenih starinskim valjkom moga oca), starog obnovljenog namještaja, ali i predmeta kojima je istekla uporabna vrijednost (poput bakina lonca za mlijeko prenamijenjenog u stalak s četkom za wc), drvenih klupčica, uzglavlja kreveta, bonogracija te raznih dekoracija, gotovo devetinu stana smo sami izradili. Ideja za uređivanje nikada mi nije nedostajalo, samo vremena da napravim sve što sam zamislila.”
Tavani su nerijetko pravi zlatni rudnici za zaljubljenike u retro izgled, pa ne čudi što je velik dio namještaja Ivana pronašla upravo na mjestima gdje namještaj obično čeka “bolja vremena” ili krupni otpad.
“Puno stvari pronašli smo na tavanu, u konobama i garažama naših roditelja. Stari, zaboravljeni predmeti kao da su samo čekali da im udahnem novi život – pojedini su čak bili i za otpad, no spasila sam ih u zadnji čas!”
“Neke stvari planirali smo kupiti, no jednostavno nisam mogla pronaći zamišljeno. Primjer je bočno svjetlo iznad kauča koje smo napravili od krovne kupe, pa sada uz još dvije tvori slikovnu priču na zidu. Čak i neki kupljeni obični dio namještaja na kraju bi kod mene ipak dobio potpuno nov izgled.”
“Iako skeptičan na početku, ogromnu podršku daje mi suprug, koji me i upoznao s vještinama korištenja ubodne pile, brusilice, bušilice i ostalog alata. Često ni sama ne znam što sve mogu dok ne pokušam, a sada već mogu sa zadovoljstvom konstatirati da, nakon nekog vremena, on mene pita za savjet!”, ističe Ivana.
Puno truda uložila sam u oslikavanje dječje sobe, radeći na tome oko 45 dana, u prosjeku par sati dnevno. Priznajem da je i to oslikavanje sobe jedno moje zadovoljstvo koje ja nikad, kao djevojčica, nisam mogla imati zbog stalne selidbe iz sobe u ljetnim mjesecima, zbog turizma, pa sam tako svojoj djeci željela da jednog dana imaju sobu koja će biti njihova igraonica, u kojoj će uživati, sanjati i biti kreativni. Odluka za temu sobe je, bez puno razmišljanja, pala na morsko dno, a i tako se lako uklopila u ostatak stana. Plafonjera koja je postala sunce s ostalim planetima sunčevog sustava naslikanima uokolo, univerzalna je tema.
Ovaj je stan tek dio kuće, a kako kaže, Ivana već ima prekgršt ideja za novi podvig – uređenje dvoetažnog stana. Ako je suditi prema fotografijama, zasigurno nas očekuje još jedan divan interijer.
[
Fotografije: Ivo Šubić
Kako vam se sviđa stan? Recite nam u komentaru!
